Licenciranje i alternativa plaćanju

Do sada se u BiH jako malo vodilo računa o plaćanju licenci za korištenje softvera. Od trenutka kada je federalna uprava za inspekcijske poslove najavila kampanju u kojoj će vršiti pojačani nadzor pravnih lica, situacija se naglo promjenila i dobili smo stanje u kojem niko nije pripremljen. Mnogo je kritika koje su upućene federalnoj vladi, od samog načina vođenja kampanje pa do momenta u kojem se kreće sa istom.

Kako nam je poznato ovoj kampanji je prethodila fiskalizacija koja je opravdano negativno ocjenjena, a nekih problema te akcije smo svjesni tek danas. U našu državu je uvezeno mnogo uređaja koji imaju jako lošu podršku, pa je tako u nekim situacijama problem naći drivere koji će omogućiti normalnu komunikaciju sa PC-em. Ukoliko smo svjesni te činjenice, onda nam je jasno koliko problema to može proizvesti ukoliko se odlučimo za neku Linux distribuciju. Naravno, uvijek je moguće nači rješenje i vjerovatno se već sada mnogo ljudi angažovalo da uskladi rad svojih računara pogonjenih Linuxom, ali nisu svi u mogućnosti za kratko vrijeme preći sa jednog operativnog sistema na drugi, jer je to proces, a ne korak. Upravo iz tog razloga i navodimo problem fiskalizacije. Jer da smo imali prvo proces legalizacije, pa nakon toga i fiskalizacije, ljudi bi lakše našli alternativu plaćanja licenci za Windows OS, a u procesu fiskalizacije distributeri bi se više potrudili da nađu kase koje će imati kvalitetnu podršku za Linux.

Koliko god bile opravdane kritike prema vladi FBIH, komercijalni softver koji se koristi mora biti plaćen. Neko će se moći prilagoditi i iskoristiti momenat za prelazak na Linux (strašno bih volio vidjeti izraz na licima inspektora kada priključe USB stick na neku Linux mašinu :)) i na taj način legalizovati sav softver za 0 KM. Međutim, to nije jedini način kako doći do legalnog softvera sa malo ili nimalo ulaganja. U mnogim firmama u BiH gdje su zahtjevi za računarskom obradom podataka manje izraženi koriste se neke brendirane mašine sa instaliranim Windows XP sistemom, a na kućištu je zalijepljena COA( Certificate of Authenticity) naljepnica. Pitanje je onda logično: Da li je sistem koji je instaliran na takvoj mašini legalan?

Da bismo odgovorili na takvo pitanje moramo se prije svega upoznati sa vrstama licenci koje isporučuje Microsoft. Prva stvar koju primjećujemo na naljepnici jeste oznaka OEM(Original equipment manufacturer), na tom mjestu obično dođe naziv kompanije koja je ustvari proizvela računar. Jedan od načina licenciranja Windows sistema jeste da kupite OEM licencu koja vrijedi samo za jedan računar i vezana je isključivo za taj računar. Mijenjanje određenih komponenti je striktno određeno, pa tako ukoliko želite promijeniti matičnu ploču, onda morate naći onu koja ima isti serijski broj. Jasno je iz ovoga da licenca vrijedi onoliko koliko radi računar i da sa kvarom istog prestaje važiti i licenca. Prednost kod ovakvih licenci je da su dosta jeftinije. Druga vrsta licenci su Retail licence, koje je moguće prenijeti sa jednog računara na drugi. Moguće ih je kupovati sa određenim popustima ukoliko se kupuje više od pet. Zbog svoje cijene se rijetko kupuju pa imamo situaciju da je oko 90 % licenciranih Windows-a sa OEM licencom.

Sada da se vratimo na pitanje koje se odnosi na to kako iskoristiti COA naljepnice. Prvi uslov da bi vaša licenca bila validna jeste da je na računaru instaliran isti Windows kao što je navedno na naljepnici. Odnosno, licenca ne može biti validna ukoliko imamo instaliran Windows XP Professional, a naljepnica kaže Windows XP Home.

Većina ovih računara dolazi sa preinstaliranim sistemom, tako da je i sama aktivacija već završena. Međutim, šta ukoliko smo instalirali sistem na takvom računaru uz pomoć instalacijskog medija kupljenog na pijaci. Vrlo je vjerovatno, da nećete biti u mogućnosti aktivirati sistem. Ali i za to postoji rješenje. Navodimo primjer aktivacije Dell mašine, na kojoj se nalazi Windows XP Professional naljepnica, ali sistem koji je instaliran nije originalan. Da bi se riješio ovaj problem, potrebno je formatirati računar sa instalacijskim medijem koji dolazi uz računar. No, kako je čest slučaj da je ovaj CD izgubljen, moguće je pronaći na internetu ISO image i isti snimiti na CD sa kojim formatiramo sistem. Ukoliko želite savjet kako da tražite ovaj ISO image, najbolje je da na torrentima ukucavate: Windows XP DELL OEM ISO. Dobra strana instalacije sa ovim CD-om je ta što vam setup ne traži da unosite serijski ključ. Nego, na osnovu BIOS-a prepoznaje da se radi o Dell mašini za koju je ta instalacija i pripremljena. Ovo je procedura koja je isprobana na Dell Optiplex GX620. Za neke druge proizvođače procedura može biti drugačija.

Kada ste uspješno instalirali originalan sistem možete uraditi provjeru validnosti sa MGADiag alatom. Ako je sve uredu trebali biste dobiti prikaz kao na slici ispod.

Može se desiti da imamo instaliran originalan sistem na računaru, ali je ključ koji je unesen ustvari piratski. Za takve stvari možete koristiti Key Update Tool.

Ono što je bitno napomenuti je da sve ove informacije je moguće dobiti ukoliko nazovete Microsoft podršku na broj: 080020230. Iznenadit ćete se koliko su ljubazni i spremni pomoći.

Kada je u pitanju MS Office postoje drugačije varijante licenciranja, budući da se jedan Office paket ne veže za jedan računar, ali sada nećemo govoriti o tim licencama. Ono što želimo ukazati je da postoje jako dobre alternative MS Office-u, a koje koštaju 0 KM. Jedna od njih je OpenOffice.org. Ovaj softver je dugo vremena razvijan kao Open Source projekat od strane Sun Microsystems-a, ali je u među vremenu kupljen od strane Oracle-a, pa je budućnost ovog projekta dovedena u pitanje. Iz tog razloga određeni ljudi koji su bili involvirani u OpenOffice.org, osnovali su The Document Foundation koja stoji iza razvoja LibreOffice softverskog paketa. LibreOffice je široko prihvaćen kod Open Source zajednice, a kod većine popularnijih Linux distribucija je LibreOffice default-ni alat. Između januara (prva stabilna verzija) 2011. godine i oktobra  2011. godine LibreOffice je preuzet oko 7.5 miliona puta.

Ako se zadržimo kod Open Source softvera onda ćemo pronaći mnoge alternative komercijalnom softveru. Umjesto Photoshopa moguće je koristiti GIMP, za kojeg mnogi kažu da je dostojna alternativa. Kao  mail  klijent već odavno mnogi koriste Mozilla Thunderbird ili VMware Zimbra. Dobra strana Open Source-a je što možete istraživati mnogobrojne alternative i tako naći baš onu koja vama odgovara. U BiH postoji Linux udruženje kojima možete postaviti različita pitanja koja vas interesuju u vezi Open Source softvera. Također, možete pronaći mnogo korisnih savjeta. Ukoliko imate neke preporuke za korisne Open Source programe, molimo da ih iznesete u komentarima.

Jedna manja konfuzija može  nastati ukoliko instaliramo besplatan antivirusni program. Naime, većina besplatnih antivirusnih programa je ustvari besplatna samo za kućnu upotrebu. Tako Avira Free Antivirus, avast! Free Antivirus ili AVG Free Antivirus predstavljaju ilegalan softver u nekoj firmi. Kao alternativa može se koristiti Comodo Internet Security, koji nema ograničenje u pogledu korištenja u poslovne svrhe.

Očekujem od čitatelja Tehnografije da u komentarima navedu neka svoja iskustva sa Open Source programima, a posebno nas interesuju neke alternative CAD programima.

UPDATE:

Prilikom pisanja ovog članka jasno je bilo da je teško pobrojati sve one stvari koje se tiču Open Source programa i zajednica. Jedna takva sugestija nam je došla od Ubuntu zajednice u BiH. Ubuntu je vjerovatno i najpopularnija distribucija Linuxa. Ukoliko vas interesuje više informacija o Ubuntu-u svakako posjetite stranicu BH Ubuntu zajednice.